Da se oženim ili kupim psa?

Osvrt fra Josipa Blaževića u siječanskom broju Veritasa - Glasnika Sv. Antuna Padovanskog

''Za Advent ispovijedao sam u jednom talijanskom svetištu.

Obično se ne bih iznenadio šuškanju s druge strane ispovjeda­onice kada bi se ispovijedala mla­da majka jer bi, katkada, pokoja od njih, uvela svoje malo dijete u ispo­vjedaonicu, kada ga ne bi imala ko­me ostaviti na čuvanje. Ovaj put ipak sam se nemalo iznenadio. Že­na nije uvela dijete nego, za ime Božje, psa! Zbunjeno se ispričavala jer, da ga nije imala kome ostaviti na čuvanje.

Druga zgoda vezana je uz eu­haristijsko klanjanje u crkvi. Na po­du  je sjedio sredovječni čovjek, za­tvorenih očiju, a u krilu mu je dri­jemao pas.

Na pragu jedne kuće, u vrijeme blagoslova obitelji, treća zgoda, nai­šao sam na mnoštvo razbacanih igračaka. Kada sam u kući zatekao ženu samu, upitah je čije su igrač­ke. "Moje curice", odgovori ona, i pokaza mi na psića zatvorenoga u kućicu.

Na pripravi za brak mladenci pi­tali svećenika, pripovijeda mi jedan moj kolega, može li im na vjenča­nju njihov iznimno inteligentni pas u crkvu unijeti prstenje.

Jednom sam čuo zgodu, ali ne znam je li stvarna ili izmišljena, da je netko i na pričest donio psa. A svećenik da je odgovorio da ga ne može pričestiti jer da se pas nije is­povjedio.

Sve su mi navedene scene pro­letjele glavom dok sam, na jednom talijanskom odmaralištu, promat­rao mladi bračni par koji je ispred mene šetao psića na uzici, kako bi ljubimac protego noge. Mila životinjica, drago stvorenje! Božje izna­šašće! Bog ga je stvorio za čovjeka, radi čovjeka. A sve što je Bog stvo­rio, stvorio je dobro.

Postoji veliko mnoštvo svetaca poznatih kao prijatelji životinja. Me­đu njima sv. Franjo Asiški zauzima istaknuto mjesto. U mjesecu siječ­nju, međutim, prednost dajemo sv. Antunu pustinjaku. U nekim seoskim sredinama na njegov blagdan postoji tradicija blagoslova doma­ćega blaga, kako se na selima na­zivaju životinje. Još više je lijepih svjedočanstava o vjernosti životinja prema čovjeku.

Ne smijemo, međutim, brkati pojmove. Ljubav prema životinja­ma ne smijemo izjednačavati s ljubavlju prema čovjeku. Još veća je opasnost ako životinja zauzme čo­vjekovo mjesto, ako kućni ljubimac zamijeni dijete ili, umjesto brata ili sestre, roditelji svome jedincu na­bave kućnog mezimca. I ta životi­njica postaje mali kućni kumir. Za nedjeljnu misu, ili dnevnu molitvu, nema vremena, ali za šetnju psa mora ga biti. Psa se mazi, kupa, ši­ša, češija, katkada i odijeva, hrani specijainom hranom iz dućana kuć­nih ljubimaca a, kada ugine, ima i vlastito groblje. Neki psima na gro­bove postavljaju i križeve. To je no­va vrsta idolopoklonstva. Pretvara­nje životinja u idole. Klanjanje živo­tinjama. Uskraćivanje Boga za kult. Grijeh je to protiv prve Božje zapo­vijedi. "Ja sam Gospodin, Bog tvoj. Nemaj drugih bogova uz mene." Bog je ono što je prvo u mome ži­votu, ono za što uvijek imam vremena. I što smo manje osjetljivi za čast Božju, i prava ljudi, to smo više osjetljivi za prava životinja. Odav­no su, kućni ljubimci, postali viđeni gosti u restoranima, hotelima, na krstarenjima, još se samo bore za svoje mjesto u crkvama. Na tom području ovladalo je nadnaravno sljepilo i mnogim kršćanima. Kul­tura smrti pobrinula se da psi do­biju groblja prije nego li nerođena djeca, žrtve pobačaja. Proporcio­nalno padu nataliteta, u porastu je broj kućnih ljubimaca. Žrtve smo ideološkog izokretanja sustava vrijednosti. Možda nam se i psi čude što volimo njihovu vrstu više nego vlastitu.

Duhovna bijeda uzrok je straha od djece. Straha od ljudske vrste i priklanjanja životinjama. Nemaju puno djece oni koji imaju puno novaca u novčaniku nego oni koji imaju puno ljubavi u srcu. Biocen­tričku paradigmu, koja izjednačava Boga, čovjeka i psa, najbolje ilus­trira dilema jednog nihilista, kon­struktora kulture smrti, koji se pita: "Ne znam, da li da se oženim ili da kupim psa?" Slično kalkuliraju i su­vremeni sebičnjaci u dvoje, to se­bičnjaštvo brakom nazivaju samo zato što je u crkvi sklopljeno, hoće li si za kućnog ljubimca roditi jedno dijete ili nabaviti psa?

Može li obitelj, na pragu nove godine, donijeti bolju odluku od otvaranja novome životu? Za svo­ju obitelj, narod i Crkvu. Krenimo u novu godinu s povjerenjem u Pre­svetu Bogorodicu Mariju i otvore­nost pustolovini novog života – još  jednog djeteta!''