238677

Iščekujući slike prepune Bazlike kakvu je nikada vidio nisam, još sam pod dojmom sinoćne Mise Mladih. Iako je FB upozoravao da će biti enormno puno mladih, nisam vjerovao. Da ih nismo pustili na galeriju i kor, ne bi svijet stao unutra, a i ovako nije.

Nije bio nekakav osobiti gost, niti ikakav gost. Niti ikakav poseban program – a skupilo se dvostruko više svijeta nego inače. A razlog je sama tema kao takva: zaručnička, bračna LJUBAV – svi je žele susresti. Dragu, dragog, zaručnika – zaručnicu; doživotnu dragu, doživotnog dragog, s kojim bi podizali potomstvo, s kojim bi ispunjali svoju životnu misiju. Kao da duboko odjekuje Božji vapaj na početku stvaranja: nije dobro da čovjek bude sam. I stvori mu ženu. I kao da su se sinoć mogle čuti one Kristove riječi – vidjevši silan svijet, kao da uzdiše „žao mi naroda!“, mladog, Božjeg… Zbog laži i prevara, obmana, otimanja smisla…

Zašto li je ideal braka toliko napadan? Ne brine me ovdje izravno napadanje na brak kao takav, jer oni koji su sinoć bili na Misi Mladih, nemaju s tim problema, nego napadan je krivim slikama:
– Brak je dvoje zgodnih, najljepših i najzgodnijih. Nije!
– Brak je dvoje uspješnih, lijepe i mirne budućnosti. Nije!
– Brak je dvoje imućnih, koji će živjeti u lijepom stanu, daleko od svekrva i punica. Nije!
– Brak je dvoje uvijek mladih, koji će imati jedno do jedno i pol djece, i uvijek imati vremena za sebe. Nije!
– Brak je puno turizma, putovanja, igara, zabave, društva, večerica, romanse… Nije!
– Brak je skladan život dvoje mladih koji se razumiju i uvijek slažu. Nije!

Naprotiv, brak je borba, rat, križ. To je polazak u boj, u bitku, za novi život. U kojem se gine da potomstvo ne bi krenulo krivim putem.
Brak je dvoje mladih krvavih koljena pred Bogom, punih odricanja.
Brak je dvoje mladih heroja, koji su zaboravili na sebe, i spremni su i na punice, svekrve, bučne susjede, podrume, potkrovlja, nezaposlenost, i prosjačenja, ako treba..
Brak je dvoje siromašnih, koji jedva sklapaju kraj s krajem
Brak je dvoje ustrašenih, ali hrabrih, prezrenih od svijeta, jer hoće puno djece svim limitima unatoč
Brak je dvoje mladih čiji su glavni i skoro jedini izlasci oni na svete Mise.
Brak je dvoje mladih koji jedva imaju vremena za sebe.
Brak je put herojstva, u kojem Bog križem i trpljenjem teše dvije grešne duše kako bi ih učinio svetim, i kako bi po toj muci bili sveti i u očima njihove djece.
Brak je križ izabran iz ljubavi.

Ali, brak je jedino mjesto i način na koji se može doživjeti duboka ispunjenost svetim smislom. Nema te karijere ni novaca ni putovanja, ni stvari ni događaja koji mogu dati ono što može tijesni stol, oskudna hrana, prazan novčanik, u društvu s mladim životima koji se tek koprcaju, sline i upišani i ukakani kmeče, ali kojima ste se vi otvorili, sa supružnikom/supružnicom, koji/koja se herojski daje za tebe i tvoju djecu. Nema te korporacije, društvene pozicije, koja može nadomjestiti ovo ispunjenje.

Ova Kristova ponuda je stalna, uvijek ista dva tisućljeća. On i brak ocrtava kad govori Blaženstva: Blago siromasima, blago uplakanima, blago gladnima i žednima pravednosti, blago milosrdnima… Samo to mogu biti i blaženstva braka, i bračne ljubavi.

Svijet naviješta neku drugu sliku i mudrost. Brojni kršćani su povjerovali i usvajaju takvu sliku braka. Čak i brojni roditelji, obmanuti tim krivim navještajima, radije biraju ovu sliku braka, a ne Kristovu, i svoju djecu usmjeravaju krivo. Zato su brojni mladi zbunjeni. Tu su, sve imaju, Božja ponuda križa je tu, spremna, a oni zbunjeni samo čekaju lažno obećanu idilu koja nikada doći neće.

Bog ih zove svojim putem trpljenja i herojstva koje bi im donijelo istinsku radost, a oni ližu oltare, i zovu Boga da krene njihovim, krivim putem, u kojem nema spasenja.
Zato ste došli, dragi mladi, i zato za vas molim, da vam Isus otvori oči, osnaži vas, učini hrabrima, da krenete u boj za svoju djecu, putem krvavih koljena, suza i oskudice… kako bi nebo zaslužili, za sebe i svoje. Putem Josipa i Marije, i vaša djeca Kristovim putem.

Da se oženim ili kupim psa?

Osvrt fra Josipa Blaževića u siječanskom broju Veritasa - Glasnika Sv. Antuna Padovanskog

''Za Advent ispovijedao sam u jednom talijanskom svetištu.

Obično se ne bih iznenadio šuškanju s druge strane ispovjedaonice kada bi se ispovijedala mlada majka jer bi, katkada, pokoja od njih, uvela svoje malo dijete u ispovjedaonicu, kada ga ne bi imala kome ostaviti na čuvanje. Ovaj put ipak sam se nemalo iznenadio. Žena nije uvela dijete nego, za ime Božje, psa! Zbunjeno se ispričavala jer, da ga nije imala kome ostaviti na čuvanje.

Druga zgoda vezana je uz euharistijsko klanjanje u crkvi. Na podu je sjedio sredovječni čovjek, zatvorenih očiju, a u krilu mu je drijemao pas.

Na pragu jedne kuće, u vrijeme blagoslova obitelji, treća zgoda, naišao sam na mnoštvo razbacanih igračaka. Kada sam u kući zatekao ženu samu, upitah je čije su igračke. "Moje curice", odgovori ona, i pokaza mi na psića zatvorenoga u kućicu.

Na pripravi za brak mladenci pitali svećenika, pripovijeda mi jedan moj kolega, može li im na vjenčanju njihov iznimno inteligentni pas u crkvu unijeti prstenje.

Jednom sam čuo zgodu, ali ne znam je li stvarna ili izmišljena, da je netko i na pričest donio psa. A svećenik da je odgovorio da ga ne može pričestiti jer da se pas nije ispovjedio.

Sve su mi navedene scene proletjele glavom dok sam, na jednom talijanskom odmaralištu, promatrao mladi bračni par koji je ispred mene šetao psića na uzici, kako bi ljubimac protego noge. Mila životinjica, drago stvorenje! Božje iznašašće! Bog ga je stvorio za čovjeka, radi čovjeka. A sve što je Bog stvorio, stvorio je dobro.

Postoji veliko mnoštvo svetaca poznatih kao prijatelji životinja. Među njima sv. Franjo Asiški zauzima istaknuto mjesto. U mjesecu siječnju, međutim, prednost dajemo sv. Antunu pustinjaku. U nekim seoskim sredinama na njegov blagdan postoji tradicija blagoslova domaćega blaga, kako se na selima nazivaju životinje. Još više je lijepih svjedočanstava o vjernosti životinja prema čovjeku.

Ne smijemo, međutim, brkati pojmove. Ljubav prema životinjama ne smijemo izjednačavati s ljubavlju prema čovjeku. Još veća je opasnost ako životinja zauzme čovjekovo mjesto, ako kućni ljubimac zamijeni dijete ili, umjesto brata ili sestre, roditelji svome jedincu nabave kućnog mezimca. I ta životinjica postaje mali kućni kumir. Za nedjeljnu misu, ili dnevnu molitvu, nema vremena, ali za šetnju psa mora ga biti. Psa se mazi, kupa, šiša, češija, katkada i odijeva, hrani specijainom hranom iz dućana kućnih ljubimaca a, kada ugine, ima i vlastito groblje. Neki psima na grobove postavljaju i križeve. To je nova vrsta idolopoklonstva. Pretvaranje životinja u idole. Klanjanje životinjama. Uskraćivanje Boga za kult. Grijeh je to protiv prve Božje zapovijedi. "Ja sam Gospodin, Bog tvoj. Nemaj drugih bogova uz mene." Bog je ono što je prvo u mome životu, ono za što uvijek imam vremena. I što smo manje osjetljivi za čast Božju, i prava ljudi, to smo više osjetljivi za prava životinja. Odavno su, kućni ljubimci, postali viđeni gosti u restoranima, hotelima, na krstarenjima, još se samo bore za svoje mjesto u crkvama. Na tom području ovladalo je nadnaravno sljepilo i mnogim kršćanima. Kultura smrti pobrinula se da psi dobiju groblja prije nego li nerođena djeca, žrtve pobačaja. Proporcionalno padu nataliteta, u porastu je broj kućnih ljubimaca. Žrtve smo ideološkog izokretanja sustava vrijednosti. Možda nam se i psi čude što volimo njihovu vrstu više nego vlastitu.

Duhovna bijeda uzrok je straha od djece. Straha od ljudske vrste i priklanjanja životinjama. Nemaju puno djece oni koji imaju puno novaca u novčaniku nego oni koji imaju puno ljubavi u srcu. Biocentričku paradigmu, koja izjednačava Boga, čovjeka i psa, najbolje ilustrira dilema jednog nihilista, konstruktora kulture smrti, koji se pita: "Ne znam, da li da se oženim ili da kupim psa?" Slično kalkuliraju i suvremeni sebičnjaci u dvoje, to sebičnjaštvo brakom nazivaju samo zato što je u crkvi sklopljeno, hoće li si za kućnog ljubimca roditi jedno dijete ili nabaviti psa?

Može li obitelj, na pragu nove godine, donijeti bolju odluku od otvaranja novome životu? Za svoju obitelj, narod i Crkvu. Krenimo u novu godinu s povjerenjem u Presvetu Bogorodicu Mariju i otvorenost pustolovini novog života – još jednog djeteta!''