I Z J A V A
Budući da su mediji najavili i pratili boravak i javni nastup kard. Christopha Schönborna, bečkoga nadbiskupa, u Međugorju, a što je posebno kod nekih vjernika izazvalo pogrješan dojam da je Kardinal svojom nazočnošću priznao autentičnost međugorskih „ukazanja“, smatram svojom dužnošću da, kao dijecezanski biskup, upoznam vjerničku javnost s tim u vezi, s napomenom da sam Kardinalu osobno uputio pismo slična sadržaja.1 - Najprije su neki mediji prenijeli vijest da je 15. rujna 2009. u katedrali sv. Stjepana u Beču, u nazočnosti kard. Schönborna, održan susret na kojem je sudjelovala i Marija Pavlović-Lunetti, koja se predstavlja kao svakodnevna „vidjelica“. Ona je, uz uobičajeno „ukazanje“, svjedočila o tome kako su dnevna „ukazanja“ od lipnja 1981. utjecala na promjenu njezina života. Tom je prigodom Kardinal u svom govoru istaknuo: „Velik je dar da Majka Božja želi svojoj djeci biti tako blizu! To je ona pokazala na toliko mjesta u svijetu. I već više, više godina to pokazuje na sasvim osobito bliz način u Međugorju!“
2 - Zatim je bečki Kath.net, od 13. studenoga 2009., najavio: „Bečki će Nadbiskup potkraj godine posjetiti poznato marijansko proštenište - Posjet župi i zajednici Cenacolo - Trebao bi također biti susret s mjesnim biskupom i kritičarima Međugorja“. Ovaj Biskupski ordinarijat nije bio o tome obaviješten ni iz Nadbiskupova ureda, ni iz župnog ureda iz Međugorja.
3 - Catholic news agency objavila je 16. studenoga vijest: Kard. Christoph Schönborn posjetit će Međugorje, malo mjesto u BiH, gdje je šestero djece bilo svjedocima o navodnim ukazanjima Djevice Marije. Ali prema Bečkoj nadbiskupiji, posjet je „posve privatan“ i ne uključuje izjavu Kardinalovu o istinitosti ukazanja. Zamišljeno je da to bude posve privatan pohod, nije bilo zamišljeno da „ide na internet“, protumačio je o. Johannes Fürnkranz, Kardinalov tajnik.
4 - Dana 29. prosinca kard. Schönborn pojavio se u Međugorju, a pratili su ga mediji i sutradan i tako nekoliko dana. Vijesti su prenijele da je održao govor u crkvi sv. Jakova apostola i, ističući Očevo milosrđe, rekao: „Tko bi mogao ove stvari pokrenuti? Tko bi to mogao izmisliti? Čovjek? Ne, to nije ljudsko djelo“. Novinari su 31. prosinca pisali: „Dok su neki očekivali da će Kardinalov pohod Međugorju biti privatan, on je međutim iznenadio mjesto pokazujući se vrlo vidljivim. Proveo je vrijeme slaveći misu u crkvi sv. Jakova, penjući se na brdo ukazanja s vidjelicom Marijom Lunetti, moleći tiho u klanjanju, i, možda najznačajnije, držeći svoj govor u župnoj crkvi u pratnji franjevaca“.
5 - U svemu ovome moram priznati da sam osobno, kao dijecezanski biskup Mostarsko-duvanjske biskupije, ostao iznenađen. Razumijem da Kardinal Svete Rimske Crkve ima ovlast ispovijedanja i propovijedanja Evanđelja u cijeloj Katoličkoj Crkvi. Ali, što se tiče javnih nastupa izvan vlastite biskupije, postoji i među biskupima neki crkveni običaj. Naime, biskup ili kardinal kad namjerava doći u drugu biskupiju i javno nastupiti, najprije se najavi mjesnomu biskupu, što i crkvena razboritost sugerira. Smatram da se ta crkvena razboritost i to uobičajeno pravilo posebno trebalo primijeniti u ovom slučaju.
6 - Iznenađen sam, jer se iz ureda kard. Schönborna do objavljivanja ove Izjave nitko nije javio, a pretpostavljam da je Kardinalu poznat stav Crkve o Međugorju, utemeljen na rezultatima komisijskih istraživanja i zaključaka da se ne može ustvrditi da se radi o „nadnaravnim ukazanjima ili objavama“. Njegov posjet Cenacolu odnosno s. Elviri, koja, usput rečeno, kao redovnica nema dozvolu boravka i djelovanja na terenu ove biskupije, mogao se također protumačiti kao potpora njoj. I ne samo njoj, nego i većem broju neposlušnih novih zajednica i vjerničkih udruga u Međugorju, koje u Kardinalovu pohodu mogu čitati ohrabrenje za svoj crkveni neposluh.
7 - Kao dijecezanski biskup navodim, i ponavljam, neke bolne činjenice.
- Najprije ističem mučni „hercegovački slučaj“ o župama koji se povezuje s „međugorskim fenomenom“ od samoga početka, kada se navodna međugorska pojava jasno stavila na stranu nekih tadašnjih neposlušnih franjevaca - jedan je od njih kasnije napustio i Red i svećeništvo - optužujući tadašanjega dijecezanskog biskupa zbog nereda.
- Mi sada imamo na terenu biskupije devet bivših franjevaca koje su njihovi vrhovni poglavari otpustili iz Reda manje braće, a Sveta Stolica izgon potvrdila. Iako suspendirani a divinis, oni se na uzurpiranim župama ponašaju kao zakoniti svećenici. Dok međugorska navodna pojava daje odgovore na najbanalnija pitanja radoznalih, ne čuje se s te strane nijedna riječ protiv te teške zloporabe, koja udara na jedinstvo ove mjesne Crkve.
- Imali smo žalosnu pojavu, 2001. god., da su neki franjevci, već otpušteni ili neki tada još neotpušteni, pozvali starokatoličkog đakona koji se predstavio kao „nadbiskup“ i u uzurpiranim župama „krizmao“ preko 700 djece. Razumije se: nevaljano i svetogrdno. A kao đakon predvodio je, nevaljano, i misu u više župa. Međugorska pojava o toj zloporabi sakramenta Duha Svetoga i Euharistije ni riječi!
- Imali smo bolnu činjenicu da su dvojica takvih svećenika išla starokatoličkom biskupu u Švicarsku s prijedlogom da ih zaredi za biskupe kako bi bili daleko i od Mostara i od Rima; da stvore formalan raskol, što je starokatolički biskup odbio.
- Imali smo dvojicu posebnih karizmatskih promotora i ideatora „međugorskoga fenomena“, istaknutih neposlušnika, Tomislava Vlašića, kojega su prošle godine njegovi vrhovni poglavari otpustili iz Reda manje braće, a Sveta ga Stolica, na njegov zahtjev, razriješila i svake svećeničke službe i obveze; i fra Jozu Zovku, lišena vršenja svećeničke službe u ovoj biskupiji od 2004. godine, kojega su također njegovi redovnički poglavari, prema novinama, povukli iz Hercegovine i onemogućili mu svaki kontakt s Međugorjem.
8 - Kardinal je ushićen pred činjenicom tolikih ispovijedi u Međugorju gdje se očituje Očevo milosrđe. Mi vjerujemo da se milosrđe Oca nebeskoga jednako očituje i u Međugorju i u svakoj župi ove biskupije, i prije i nakon fenomena Međugorja. Treba vidjeti duge redove vjernika pred ispovjedaonicama u svim župama, pogotovo o Božiću, Uskrsu, godovinama i krizmama. Mnogi kažu da su te ispovijedi u Međugorju jak dokaz da se Gospa „ukazuje“. Prema tom zaključku o brojnim ispovijedima Gospa bi se ukazivala u svim našim župama, a ne samo onim trima osobama jednom godišnje u Međugorju, i drugim trima svaki dan, uostalom najviše izvan Međugorja, pa navodno i u katedrali u Beču. Sve skupa do sada: oko 40.000 „ukazanja“! Štoviše, stječe se dojam kao da neki „vidioci“ određuju gdje i kada će se Gospa „ukazati“, jer se navodno ukazuje gdje i kada oni zažele. Nije li to nedopustiva manipulacija i s Gospom i uopće sa Svetim?
Ovom izjavom kao dijecezanski biskup želim upoznati vjerničku javnost da dolazak i javni nastup kard. Christopha Schönborna ne znači nikakvo priznanje autentičnosti „ukazanja“ vezanih za Međugorje. Žao mi je što je Kardinal ovim svojim dolaskom, nastupom i izjavama, sadašnjim patnjama ove mjesne Crkve dodao nove, koje ne pridonose njezinu tako potrebnu miru i jedinstvu.
02.01.2010.
http://www.katolici.org/kolumne.php?action=c_vidi&id=15764
