Biramo li doista u svakom trenutku svoga života, svojim postupcima i odlukama isključivo život?
Jedna priča: Obitelj, majka, otac, dvije kćeri, jedna udana i ima
jednogodišnjeg sina. Postavilo se pitanje kućnog ljubimca, mladi (kćerka
i njen suprug) željeli bi imati kućnog ljubimca, odnosno željeli bi
svome sinu kupiti jednog psića. Majka ih savjetuje da im to nije dobro,
jer imati psa je obaveza i odgovornost, a i često su kućni ljubimci
prijenosnici različitih bolesti. Međutim kaže da ju mladi ne slušaju :) i
da žele živjeti po svome.
Postavlja se pitanje dali i zašto obitelj mora imati kućnog ljubimca?
Neki kažu pa zašto ne bi imali jednog psa ili mačku, pa bit će djetetu
ljepše , ili djeca nagovore roditelje da im kupe kućnog ljubimca i
roditelji popuste. Ili kažu, pa pas je čovjekov najbolji prijatelj, onaj
tko ne voli životinje ne voli ni ljude. Kako kao vjernici gledamo na
takve stvari? Opet kako tko gleda na život i ovisno koji mu je životni
cilj, za čime teži u životu. Ako vjernik ne živi za ovaj život, ako ne
živi da bi udovoljio svojim željama i prohtjevima, nego ako mu je cilj
život vječni, onda nema mjesta 'kućnom ljubimcu' u obitelji.
Zašto?
1.Kućni ljubimac je u većini slučajeva izraz čovjekove želje da udovolji
svojim željama, a Krist nas uči da ne živimo sebi već Njemu.
2.Zamislimo si da smo mi taj kućni ljubimac, dali bi nam bilo ugodno kad
bi morali 'razveseljavati' svoje gazde, kad bi morali živjeti zatvoreni
bez slobode, kad nam gazda kaže da nešto napravimo morali bi napraviti
da 'udobrovoljimo' svoga gazdu da bi u budućnosti bio dobar prema nama?
Bio bi to stvarno pasji život.
3.Kolike bolesti prenose kućni ljubimci, koliki nered rade, koliko
pažnje i vremena oduzimaju. Netko će reći pa ako ih se ne održava
urednima i cjepljenima mogu prenostiti bolesti, ali i uredni i cjepljeni
svejedno prenose bolesti, jer ih ne možemo stalno kontrolirati kuda se
kreću.
4.Ima onih koji više pažnje posvećuju kućnom ljubimcu nego svojem
vlastitom djetetu, bračnom drugu, majci ili ocu, baki ili djedu, susjedu
, čovjeku općenito. Pa se postavlja pitanje dali čovjek izabire kućnog
ljubimca da bi mu bilo lakše u životu, jer pas ili mačka te ne gnjave sa
ovim ili onim ne moraš im čitati prije spavanja kao djeci, ne pričaju
puno, ne traže previše pažnje, daš im jesti, izvedeš ih u šetnju da
obave 'fiziološke potrebe' i to je uglavnom to. A čovjek, on je
zahtjevan, ali isto tako niti jedna životinja ne može pružiti ono što
može pružiti čovjek, zato jer je čovjek stvoren na sliku Božju i ima
razum, savjest i dušu i ono najvažnije Bog ljubi čovjeka i spasio ga je i
otkupio smrću i uskrsnućem svoga Sina.
5.Koliko se materijalnih sredsta troši na kućne ljubimce? Ogroman novac.
Više mačke i psi ne jedu hranu koju jedu ljudi, oni jedu posebnu hranu,
probranu sa puno vitamina minerala i svega ostalog, da ne govorim o
svakodnevnom kupanju, odlaženju na 'frizure' , cijepljenju itd. Pa zar
je čovjek spao na tako niske grane duhovnosti , da više ni zdravim
razumom ne razlučuje što je dobro, a što graniči sa 'bolešću' ili je taj
razum postao 'bolestan'.
Zamislite kad bi ljudi svoja materijalna sredstva, svoju ljubav i pažnju
usmjerili ne na životinju nego na čovjeka, kada bi se umjesto 'kućnog
ljubimca' odlučili na još jedno djete, kad bi bili otvoreni rađanju i
stvaranju novoga života, kad bi umjesto silnih novaca koje troše na
svoje ljubimce, taj novac darovali misijama, gladnoj , bolesnoj,
siromašnoj djeci, djeci bez doma , bez roditelja. Kad se nebi bavili
zadovoljavanjem svojih želja i željica već kad bi svoju ljubav i pažnju
usmjerili na pomaganje ljudima oko sebe , koji su možda 'gladni' tople
riječi ili stiska ruke, koji su možda usamljeni, ostavljeni ili
odbačeni, koliko bi im to bila veća 'plaća' na nebesima. Koliko bi više
ti ljudi imali blagoslova i sreće u obiteljima, kad bi se odrekli
zadovoljavanju svojih želja i kad bi izabrali život.
Zapitajmo se kao vjernici biramo li život ili smrt i dali smo spremni svakodnevno mijenjati svoj život u skladu s Evanđeljem?
