Kako zamišljam kršćanski brak?
Mislim da oboje supružnika prije stupanja u brak se mora dobro upoznati,
i to duhovno, jer često se samo tjelesno 'upoznaju' a ne duhovno. Svaki
od supružnika bi na prvo mjesto trebao staviti Boga , brak bi trebao
imati čvrste temelje u vjeri, a to znači da su oboje praktični vjernici,
da žive ono u što vjeruju, da idu svaku nedjelju na misu , da žive
sakramentalnim životom, da stupanjem u brak su spremni na odricanje i da
svoga partnera i obitelj stave ispred sebe, da se potpuno predaju jedno
drugome, da su potpuno iskreni jedan prema drugome, da sve ono što ih
muči kažu jedan drugome, a ne da svoje probleme umjesto da rješavaju sa
svojim bračnim partnerom rješavaju sa prijateljima ili prijateljicama ,
da budu otvoreni životu, a to znači da su spremni prihvatiti svako
dijete, da se ne služe kontracepcijom , već da djecu planiraju na osnovu
plodnih i neplodnih dana , da su nesebični u prihvaćanju svoga partnera
, da su skromni i razumni, a to znači da se ne izmišljaju sa raznim
željicama, da su svjesni da postoje oni koji manje imaju, koji su gladni
i da doniraju za misije.
Ako su oboje stavili Boga na 1. mjesto u svojem životu, onda mislim da
nema problema , jer ako imaju ljubavi za Boga imaju i za čovjeka , kako
kaže sv. Pavao:
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ne hvasta se,
ne nadima se,
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo,
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini
sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
